Sada kada je kuća napokon dobila ove svoje direktne, prepoznatljive linije, vidim da su one toliko slične onima koje smo od malih nogu navikli crtati pomoću ravnih linija i pravokutnih formi, sa kvadratima za prozore, s trokutom na vrhu, sa svojim dimnjakom, te livadom sa kratkim crtama koje označavaju travu, pa još sa dva do tri shematska čovječuljka sa ogromnim smješkovima, jednim cvijetom, možda psom ili mačkom, i sve to direktno ispod kruga na vrhu papira, iz kojeg opet izviru ravne crte. A tako se još i desilo da je krajnja boja ove fasade krajnje jednostavna, pa ispada kao da sam sve radio po nacrtu četverogodišnjaka! Evo je sad, tu je ta “kuća” po definiciji. Možda bih da sam kao mali crtao okrugle kuće sada imao kuću koja se kotrlja. Nećemo nikada znati.
No postavljanje fasade definitivno je bio taj jedinstveni cjeloviti korak koji je najviše ugodio donijevši sa sobom osjećaj dostignuća, i zaokružio postojeće zadovoljstvo, te napokon udovoljio svim nestrpljivostima i znatiželjama koje su napeto čekale taj trenutak. Lice, karakter, jedinstveni otisak, vlastiti utisak, sve je to rado doživljavamo sa pojavom fasade.
Ispod pokrovnih dasaka nalaze se dva bitna elementa. Prvi se ne vidi dobro na fotografijama (vidi se samo jedan segment na pročelju koji je za razliku od ostalih izveden s vanjske strane paropropusne folije), a radi se o iznimno bitnim ukrutama za zidove. Korištenjem perforirane trake (koja se inače koristi za učvršćivanje cijevi za stropove/zidove), formirani su trokuti na svim zidovima, koji su zbilja znatno povećali kompletnu stabilnost objekta. Bio je to ključan korak, i razlika poslije naspram prije je jako velika. Paropropusnom folijom obloženi su svi zidovi, te je tako dobivena zaštita od vlage i vjetra.
Leave a Reply