Ne postoji odredište, samo putovanje
Zbilja tako to osjećam i u to vjerujem. Iskusio sam puno puta tijekom rada kako u stvarnosti uopće ne postoji neka radnja poput “gradim kuću”. To je samo jedna apstraktna ideja, a jedina stvarnost koju zbilja prolazim jesu akcije poput: prenosim daske; zabijam čavao/le; istovarujem alate; pospremam za sobom; mjerim; ponovno mjerim; crtam nacrte; iznova ih crtam; idem u shopping; režem dasku; … Zbilja nisam tu uspio pronaći onaj “gradim kuću”, samo akcije koje se obavljaju sada. Da, dobro, sada tu i živim, ali opet, prošla je negdje ta gradnja i nije se desila kao takva. Fascinantno, ako me razumijete… !
Valja uživati u gradnji, i uživao sam u gotovo svakom trenutku. Vidim da i ovako mali projekt zahtjeva popriličnu predanost, disciplinu, studioznost i dosljednost. I vjerujem da ukoliko ne gradiš sa pravim užitkom, puno je bolje preusmjeriti svoje energije i dati nekome drugome da to učini umjesto tebe. Ako nemaš iskustva u gradnji, za osobe poput nas bilo kakav građevinski projekt opsežan je proces prepun detalja! Čak i na ovako malenom projektu puno se osjeti prolazak vremena i efekti toga (promjena klime i temperature, padaline, promjena vlastite motivacije, snage i mogućnosti, preispitivanje svoje vjere u viziju, …).
Nemoj žuriti, nemoj žuriti!
Ovo je jedan dragocjeni savjet koji sam i ja na početku dobio, jedan od najvrijednijih, i vrijedno je dobro ga razmotriti. Za početak, ukoliko ikako možeš, a za početnike trebao bi to biti imperativ, ne zadaj si fiksni vremenski rok. Najbolji mogući pristup gradnji (dakle govorimo za početnike) je imati otvoreno vrijeme, i ne juriti za svojim ili tuđim očekivanjima/projekcijama. Najveći problem u postavljanju fiksnog vremenskog roka je taj što je u praksi zbilja iznimno teško realno ocjeniti koliko će ti neka radnja vremena uzeti, ukoliko točno to već nisi već radio/la.
Ukoliko nisi već iskusan/a u gradnji, ni u kojem slučaju ne vjeruj svojoj optimističnoj procjeni, prevarit će te — vjeruj radije svojoj pesimističnoj ocjeni, ali i onda uzimaj duplo toliko vremena! Da, zbilja, ne pretjerujem! Ukoliko si marljiv radnik/ca, vrlo je vjerojatno da će i takva ocjena biti na knap. Iznimno je teško vremenski precijeniti neki rok, kada sam/a gradiš, i još k tome po prvi puta — uz najbolju namjeru i kvalitetnu vlastitu organizaciju.
Umijeće organizacije vremena
Hahaha, sretno s ovom točkom! Hahaha…! 🙂
Nakon više godina aktivnog rada na unaprijeđenju vlastitih sposobnosti organizacije vremena, ne prestaje me fascinirati koliko je to jedna duboka, sveobuhvatna i zahtjevna vještina. Npr., ne možeš biti realan/na u procjeni troškova, ukoliko nisi već sam/a dobar/a u trošenju vlastitih novaca; ne možeš dobro ocjeniti vrijeme izvođenja radnje, ako sve svoje vlastite poslove već dobro ne ocjenjuješ, i ako nikada ne kasniš. Odnosno, možeš jednokratno, ali ne i konzistentno. Organizacija vremena nije za lakome, ni brzoplete, a ni za susjede Miška i Marka. Ona je za jako, jako mudre i strpljive i pažljive i skeptične individue. Dakle, nešto čemu ću ja samo težiti cijeli život, i nikada zbilja savladati. Ha!
Slušaj i pitaj one koji znaju; zajedno smo puno inteligentniji nego pojedinačno
Ima jedna afrička poslovica: “ako želiš brzo, idi sam; ako želiš daleko, idi zajedno”.
Slušaj savjete onih koji su to već prošli. Ne pridaj puno više značaja svojim vlastitim mislima i ocjenama, od onih koje ti savjetuju oni koji su uspješno prošli isto ili slično to, a u okviru preklapanja sa tvojim planom.
Pitaj često — budi “dosadan/na” ako trebaš, ali zato i ljubazan i pristojan. Efekt po kojem je suma veća od zbroja sastavnih djelova je prisutan. Sam mogu učiniti i postići nešto, ali zajedno možemo toliko puno više. Uvijek više. Raditi uvijek sve sam iz nule i iz početka podsjeća me na nekakvo dobrovoljno vraćanje vremeplovom u kameno doba, i ponovno izumljivanje već postojećih izuma. Ako mi dozvolite — bit je u životu razvijati se i napredovati, a napredovati možemo nemjerljivo i neusporedivo brže i dalje ako surađujemo zajedno. Primiti pomoć od drugih privilegija je i čast. Naučio sam više primati kada treba, zahvaljivati kada primam, i davati više.
Nemoj graditi svoju kuću!
Gradnja je vrlo kompleksan proces koji traje, i traje. Malo ili veliko, ako nemaš iskustva, i malo ti je veliko. Vrijedno je tu svako prethodno iskustvo, i rekao bih da iz prve nije pravo ni moguće sagraditi nešto sveobuhvatno, kompleksno i kompletno bez zakucanih hektometara čavala. (uvijetno pričam, iz svoje perspektive). I nadalje, najvjerojatnije su tu i znatni novci u igri, a vrlo je nezgodna situacija puno uložiti i na kraju uz najbolje namjere dobiti neke velike nedostatke. Savjetovao bih novim graditeljima da nikakav ključni element s kojim se u praksi prvi puta susreću ne rade potpuno sami, bez nadzora osobe s iskustvom.
Iz te perspektive valja se zbilja zapitati: želim li da sljedeće 2, 3, 4 godine moja glavna aktivnost u “privatnom” životu (oprostite na bedastom izrazu, ali služi svrsi) bude gradnja? Ne bih li radije svirao/la glazbu, družio/la se s prijateljima, putovao/la, učio/la neku zanimljivu drugu vještinu, kuhao/la, čitao/la, planinario/la, …? Treba biti iskren sam sa sobom.
SVAKAKO gradi svoju kuću
Definitivno na kraju pusti sve što ti drugi kažu, i odi gradi svoju kuću! 🙂
Iskustvo gradnje je jedna toliko predivna aktivnost, iz puno aspekata:
- praktična je i nužna,
- trapeutska je i meditativna,
- gradskom čovjeku vraća jednu ključnu i temeljnu vjeru u sebe i život, u svoje sposobnosti i u vlastitu snagu.
Dok nisam sagradio ovu kućicu, osjećao sam se i vladao puno nesposobnije vezano uz praktične fizičke poslove. Entuzijazam, veselje, učenje, kreacija, rezultati, zadovoljstvo, sve se to iskušava tijekom gradnje, a pritom i umnaža. Toliko puno se uči, toliko divnih stvari se iskusi. A na kraju ostaje jedan od najkonkretnijih plodova rada — kuća! Kućica!
Piši, dijeli
Dobro je bilo pisati o svemu tome i sreća je moći to podjeliti. Ne znam tko više dobiva u tom procesu, davatelj ili primatelj, teško je to reći.
Ne kupuj dok ti zbilja ne zatreba i posuđuj
Zbilja dobro je biti pažljiv i ne hitriti s kupovinom bilo kakvih alata, ali i materijala. Dobar je korak bio polako kupovati alate. Zbog toga što u početku nisam imao iskustva, mislio sam na startu da će mi neki alati biti nužni, dok ih praktički ih uopće nisam koristio, a neki alati za koje sam smatrao da će mi biti povremeno priručni, bili su ključni i neprestano korišteni. Ne znam jesam li zapravo to mogao kvalitetno unaprijed drukčije saznati, osim zbilja probati, jer razlikuju se i sami stilovi rada po preferencama određenih alata. Pa zato u vidu ispravnog korištenja novaca i resursa, kupovao sam alate kako su mi trebali u vremenu. Manje-više, jer bilo je definitivno i više ovakvih propusta i prilično krivih ocjena, iako na kraju ne baš ogromnih ni ključnih. Ovo toplo preporučam.
Promatraj
Dok se gradi, jako smo vezani uz klimatske uvijete i promjene vremena. Toliko je predivan osjećaj po prvi puta pravo se uskladiti sa lunarnim mjenama. Postaju nekako jako “važne” i snažne, baš kao i dnevna kiša, sunce, hladnoća. Znati izbliza u kojoj je fazi luna i iščekivati tu večer određenu vrstu svjetlosti, nekako dubinski i dobro uspori vlastiti um. Uskladiti se sa tom mjenom, baš kao što smo usklađeni sa dnevnim ciklusom buđenja i spavanja, ili otkucaja vlastitog srca, ili 8h radnim vremenom, ili izlaskom za vikend, usporiti se do te mjere da lunarne mjene postaju čujne poput otkucaja vlastitog srca vrijedan je događaj, i svakako jako poučan.
* ove sjajne fotografije djelo su meni nepoznatog autora; korištene su uz odricanje prava i zasluga
… ali ako ćemo pravo, trebalo bi ove ptice naći i pitati ih da li one dopuštaju fotografiranje i dijeljenje fotografija, a ne samo fotografa!
<3